Arapović: Spašavanje života počinje jednim potpisom

Koliko je važno da BiH institucionalno obilježava ovakve datume i podiže svijest javnosti o važnosti doniranja organa?

Institucionalno obilježavanje nije samo simboličnog karaktera – ono šalje jasnu poruku da država prepoznaje doniranje organa kao prioritet javnog zdravstva. Time pokazujemo da nije riječ samo o deklarativnoj podršci, već o sistemskom pristupu: izradi zakona, procedura i izgradnji infrastrukture.

Javna svijest gradi društveni kontekst u kojem ljudi znaju, razumiju i osjećaju se pozvanim da učestvuju.

U izvještaju stručnjaka Evropske unije navodi se da BiH nema održiv sistem donorstva. Koji su glavni problemi koje trenutno imamo na tom polju?

Kao zemlja koja je zvanično u procesu EU integracija, koristimo različite instrumente stručne pomoći eksperata iz EU.

Prema izvještaju TAIEX ekspertne misije, ključni problemi su:

• nizak broj kadaveričnih donora – slučajevi moždane smrti često se ne prepoznaju u bolnicama;

• slabo razvijen unutrašnji organizacioni sistem u bolnicama – nedostatak jasno definisanih koordinatora, neujednačene procedure;

• nedovoljna edukacija medicinskog osoblja – mnogi još nemaju praksu u postupcima vezanim za moguću donaciju;

• nizak nivo svijesti javnosti – strahovi, nedostatak informacija, nepovjerenje;

• nedostatak IT infrastrukture, registra donora, jedinstvene liste čekanja i sistema raspodjele organa.

Kako složena nadležnost u zdravstvu – između entiteta, kantona i Brčko Distrikta – utiče na uspostavljanje jedinstvenog sistema transplantacija?

Fragmentisan sistem nadležnosti otežava usklađivanje zakona, procedura i praksi među entitetima i kantonima. Svaki nivo vlasti ima svoje resurse, prioritete i propise. To stvara prepreke za uspostavljanje jedinstvene liste čekanja, zajedničku raspodjelu organa i nadzor kvaliteta na nivou cijele države, što je jedan od ključnih kriterija u procesu EU integracija.

BiH je izrazila namjeru da pristupi organizaciji Eurotransplant. Šta bi to značilo za pacijente u BiH?

Članstvo u Eurotransplantu otvorilo bi novu dimenziju: pacijenti iz BiH ne bi zavisili samo od donora unutar zemlje, već bi imali pristup široj mreži razmjene organa. Time bi se povećale šanse za pacijente s rijetkim tipovima tkiva ili složenim medicinskim stanjima. Također, članstvo donosi standardizirane procedure, transparentne kriterije i jače povjerenje u sistem. Neke kompleksnije operacije bi se obavljale uz pomoć stručnjaka iz zemalja članica, što bi dodatno potaknulo razvoj edukativnih i stručnih kapaciteta u BiH.

Je li nakon prošlogodišnjeg učešća BiH na godišnjem sastanku Eurotransplanta došlo do dodatnih koraka ka članstvu ili formalnoj saradnji?

Da, postignut je napredak, ali još uvijek ispunjavamo tehničke uslove. Ministarstvo je poslalo pismo namjere, predstavili smo planove Eurotransplantu i dobili podršku kroz TAIEX ekspertne misije. Međutim, punopravno članstvo još nije postignuto – idemo korak po korak. Ako oba entiteta iskažu isti stav i želju, napredak je osiguran.

Šta konkretno Eurotransplant očekuje od BiH kako bi mogla postati dio sistema razmjene organa?

Među uslovima su:

• razvijen i aktivan donorski program – cilj je najmanje 10 donora na milion stanovnika godišnje;

• jedinstvena lista čekanja za cijelu BiH (ne fragmentisana po entitetima);

• usklađen zakonski okvir za utvrđivanje moždane smrti, pristanak i raspodjelu organa;

• IT sistem za upravljanje donorima, listama čekanja i raspodjelom;

• edukacija medicinskog kadra i akreditacija bolnica i centara.

Koliko je realno očekivati da BiH u narednim godinama ispuni sve uslove za članstvo?

To je realan cilj, ali zahtijeva koordinaciju, političku volju, stabilno finansiranje i kontinuiran rad. Vjerujem da u roku od tri do pet godina možemo ostvariti značajan napredak, ako zadržimo trenutni tempo i fokusiramo se na najkritičnije tačke.

Početkom ove godine završena je TAIEX ekspertna misija u oblasti darivanja i transplantacije organa. Koji su ključni nalazi i preporuke iz te misije?

Nalazi:

• transplantacijske aktivnosti se trenutno provode samo u nekim centrima u Federaciji;

• mnogi transfuzijski centri i bolnice nisu akreditovani niti ispunjavaju standarde;

• nedostatak koordinacije, infrastrukture i kadrovskih kapaciteta.

Preporuke:

• analiza slučajeva moždane smrti radi identifikacije potencijalnih donora;

• jasna raspodjela odgovornosti unutar bolnica;

• strategija edukacije za medicinsko osoblje;

• javne kampanje i podizanje svijesti;

• izgradnja IT sistema;

• akreditacija centara i standardizacija kvaliteta.

Postoje li planovi za informativne kampanje u 2025. godini s ciljem povećanja svijesti o doniranju organa?

Da, već pripremamo niz aktivnosti. Po mom mišljenju, najslabija karika u sistemu je nedovoljna edukacija i niska svijest građana. Ministarstvo civilnih poslova BiH, predvođeno ministricom Dubravkom Bošnjak, nastavit će biti jedan od ključnih zagovarača razvoja donorskog sistema.

Planiramo medijske kampanje i saradnju s nevladinim organizacijama, posebno s Donorskom mrežom u BiH, koju vodi prof. Halima Resić. Ministarstvo je podržalo izradu novog vizuala i donorskih kartica, čije potpisivanje ima human i solidarni cilj.

Očekuje se da će potpisivanje kartice i pripremljeni informativni materijali poslati snažnu poruku i doprinijeti širenju svijesti među građanima.

Poseban fokus bit će na aktivnostima u bolnicama – direktni razgovori s pacijentima i njihovim porodicama, dostupni i jasni informativni materijali. Promocija će obuhvatiti letke, plakate i digitalne formate (uključujući LCD prikaze u čekaonicama), u saradnji s dr. Skočibušićem i Federalnim zavodom za javno zdravstvo.

Ministarstvo će se fokusirati i na prisustvo u javnom prostoru kroz stvarne životne priče i pozitivne primjere, jer upravo takve priče imaju najveću moć da potaknu na odluku o donorstvu.

Također, ističem podršku ministrice zdravstva Republike Hrvatske, dr. Hrstić, koja je ponudila pomoć u organizaciji edukacija za bolničke koordinatore. Uz to, ostvarena je saradnja s vjerskim zajednicama – nadbiskup Tomo Vukšić izrazio je snažnu podršku ovom humanom i solidarnom činu, što je izuzetno važno za povjerenje građana. Sve ove aktivnosti imaju za cilj promociju donorstva i jačanje svijesti građana o njegovoj važnosti.

Koja bi bila Vaša poruka građanima koji još uvijek nisu sigurni žele li postati potencijalni donori organa?

Razumijem da odluka o doniranju organa nije laka. Ona se dotiče najdubljih ličnih i duhovnih vrijednosti. Ali upravo zato, čin darivanja organa ima najveću ljudsku dimenziju – dar života drugome.

Ovih dana svjedočili smo snažnoj poruci nadbiskupa Tome Vukšića, koji je potpisao donorsku karticu. Time je pokazao da je spašavanje života djelo ljubavi, solidarnosti i vjere u čovjeka. Takvi primjeri prevazilaze institucije i granice i podsjećaju nas da svaki ljudski život ima neprocjenjivu vrijednost.

Zato poručujem građanima: informišite se, razgovarajte s porodicom i razmislite o potpisivanju donorske kartice. Ne dopustite da o vašoj volji odlučuje neznanje ili strah.

Papa Ivan Pavao II. je rekao: „Ništa što može koristiti drugome ne bi smjelo biti pokopano.“
Doniranje organa – bilo za života ili nakon smrti – jeste uzvišen čin ljubavi i odgovornosti prema zajednici.

Budite dio pokreta solidarnosti. Jer jedan potpis može značiti – novi život.

Prijavu za Donorsku karticu možete poslati na: https://www.donorskamreza.com/online-prijava/